Nakon što mi je nedavno dijagnosticiran limfedem susrela sam s nerazumijevanjem razlika između edema i limfedema.Kako je prolazilo vrijeme imala sam sve više zbunjenih upita s vaše strane: koje su glavne razlike, kako se dijagnosticiraju i liječe, da li su povezane s drugim bolestima. Iako ove dvije dijagnoze izgledaju vrlo slično i samim time dolazi do krivih postavljanja dijagnoze, među njima postoje velike razlike.
Zahvaljujući kreatoru i osnivaču Pat o Connor koji je bolovao od limfedema i osnovao udrugu za pomoć oboljelima stižu odgovori na sva pitanja.
S obzirom da je naš limfni sustav izuzetno važan za zdravlje našeg organizma vrlo je važno kvalitetno pristupiti liječenje poremećaja. Funkcija našeg limfnog sustava je da prenosi proteine, elektrolite, bakterije, toksine, viruse i višak tekućine. Ako naš limfni sustav ne radi pravilno dolazi do određenih problema uključujući i limfedem.
Edem ili limfedem
Nije svaka oteklina limfedem; neke edeme uzrokuju osnovne bolesti. Ovaj odjeljak sadrži članke koji će pomoći objasniti razlike među njima.
Ukoliko imate oteklinu, koju ne možete objasniti, od ključne je važnosti surađivati s liječnikom kako bi utvrdili temeljni razlog. Nemojte pretpostavljati da se radi o limfedemu. Morate dobiti terapiju za bolest koja vam uzrokuje edem.
Edem – Definicija i rasprava
Jednostavnim riječima, edem je nenormalno nakupljanje tekućine u tkivima ili zadržavanje suvišne međustanične (intersticijske) tekućine. Može zahvatiti cijelo tijelo, što se naziva generaliziranim edemom. No, može se pojaviti na određenom dijelu tijela ili čak na jednom mjestu, pri čemu se naziva lokaliziranim edemom. Bolest mogu uzrokovati: povišeni tlak u kapilarama, začepljenje vena, proširene vene, tromboflebitis, venska opstrukcija, pritisak gipsa, tijesni zavoji, kongestivno zatajenje srca, zatajenje bubrega, ciroza jetre, pretjerano aktivne nadbubrežne žlijezde, terapija steroidima ili upalne reakcije.
Edem se također može razviti zbog gubitka serumskih proteina kod opeklina, rana koje cure, pretjeranog krvarenja, nefrotskog sindroma ili kroničnog proljeva. Pojavljuje se i kod neuhranjenosti te alergijskih reakcija.
No, upalni edem je možda najčešći oblik edema koji se javlja kod nekoliko milijuna zdravih pojedinaca. Ova vrsta lokaliziranog edema je jedna od najneposrednijih tjelesnih reakcija na traumu ili ozljedu tkiva. Može ju uzrokovati istegnuti mišić, potrgani ligamenti, ugriz kukca, porezotina ili ogrebotina. Uzrokuje ju i venska tromboza ili iznenadno začepljenje vena. Oticanje zglobova uzrokovano artritisom je još jedan uobičajeni tip lokaliziranog edema.
Liječenje edema ide u smjeru poboljšanja ili liječenja osnovne bolesti. Jednom kada je ova bolest izliječena, edem nestaje. Ako se to ne dogodi, može ga se liječiti diureticima i/ili dekongestivnom masažom. U slučaju edema uzrokovanom venskim anomalijama, može se nositi kompresijska čarapa. Terapija također može uključivati promjene u prehrani, koje se fokusiraju na mali unos kalija. Simptomi edema uključuju neobjašnjivo dobivanje na težini, stezanje prstena ili cipela, oticanje lica ili podbuhlost, otečene ruke i noge te napuhnuti trbuh. Promjene u tkivima u ranoj fazi edema, nazivaju se netjestastim edemima.
Kada ih se pritisne prstom, nema udubljenja. Koža na mjestu zahvaćenom edemom može izgledati rastegnuta i sjajna. Kod dugotrajnih edema, kod tkiva će doći do (kao i kod limfedema) pojave koja se naziva tjestastim edemom.
Sve vrste edema su se slučajno nekada nazivale vodenom bolesti.
Infekcije mogu biti komplikacija uslijed i edema i limfedema. No, treba primijetiti da infekcije mogu uzrokovati edem, a kod limfedema su infekcije izravna komplikacija same bolesti. Također, u slučaju limfedema, zahvaćeni ekstremitet je imunološki kompromitiran pa su infekcije općenito puno snažnije i brzo se razvijaju u celulitis ili limfangitis.
Metode dijagnoze edema
Liječnik će dobiti detaljnu povijest bolesti pacijenta te će izvršiti fizički pregled prije dijagnosticiranja edema. U mnogim slučajevima se prisutnost edema može odrediti vizualnim pregledom pacijenta. Pretrage krvi i mokraće su također korisne kod dijagnosticiranja određenih vrsta edema, kao što je plućni edem. Niske razine albumina se mogu otkriti kod pacijenata s lošom funkcijom jetre ili s ostalim bolestima kao što je nefrotski sindrom. Nepravilna funkcija bubrega se može procijeniti krvnim pretragama.
Ukoliko se sumnja na zastoj srca, liječnik može naručiti sljedeće pretrage:
Elektrokardiogram (EKG) – pretraga koja mjeri električnu aktivnost srca. Dizajnirana je da otkrije nepravilan ritam, povećanje srčanih komora, problem u provodljivosti te infarkt (novi ili stari).
Ergometriju – pretraga kod koje se EKG prvo radi tijekom mirovanja, a zatim tijekom razdoblja fizičkog stresa uslijed vježbanja, da bi se usporedila učinkovitost srca u mirovanju i tijekom fizičkog napora.
Kemijski stres test – pretraga koja koristi kemijske tvari, a ne fizičku vježbu da bi odredila reakciju srca na stres. Ova pretraga se koristi kod pacijenata koji nisu u stanju sudjelovati u ergometriji.
Ehokardiogram (ultrazvuk srca) – ova pretraga koristi ultrazvučnu tehnologiju da bi ispitala ukupnu funkciju mišića srca, omogućujući liječniku da procijeni veličinu, debljinu i pumpanje srca te funkciju srčanih zalistaka. Stresni ehokardiogram također može biti koristan kod procjene koliko dobro srce funkcionira u mirovanju i tijekom vježbe.
Scintigrafija, poput radionuklidne ventrikulografije – ove pretrage daju kontrastne slike srca, koje mogu locirati područja oštećenja i/ili disfunkcije te utvrditi koliko dobro srce pumpa.
Limfedem
Međutim, limfedem je poremećaj kod kojeg se limfa nakuplja u mekom tkivu (potkožnom) zbog oštećenja limfnog sustava. To može biti: posljedica genetske malformacije (nasljedni), infekcije ili ozljede u maternici (urođeni); nuspojava razvojnog poremećaja limfnih čvorova (također vrsta nasljednog limfedema) ili posljedica odstranjivanja limfnih čvorova radi biopsije karcinoma, traume ili infekcije limfnih čvorova uzrokovane bakterijama ili oštećenja uzrokovanog drobljenjem limfnih čvorova kod morbidne pretilosti.
Budući da je ozljeda ili uništenje limfnih čvorova temeljni razlog, ne postoji lijek za ovaj otok, samo terapija i nadzor. Prioritetna terapija za limfedem je dekongestivna terapija. Ostale vrste terapije mogu uključivati kontrolu operacijom te kompresijskim pumpama. Ne bi trebalo koristiti diuretike, koji zapravo mogu uzrokovati dodatne komplikacije kod limfedema.
Općeniti simptomi limfedema su: neočekivani i/ili neobjašnjivi otok ruke li noge, ili oteklina iznenada nakon traume, ozljede ili uklanjanja limfnih čvorova zbog biopsije. U ranoj fazi limfedema, kada se ekstremitet pritisne prstom, ostat će udubljenje. To se naziva tjestastim edemom.
Osnovna podjela limfedema
- Primarni limfedem – karakterizira ga nakupljanje tekućine bogate proteinima u intersticiju zbog mehaničke insuficijencije limfnog sustava. Javlja se pri rođenju ili kasnije tijekom života bez jasnih uzroka i češće kod žena
- Hipoplazija- manji boj limfnih žila i kolektora u zahvaćenom području
- Hiperplazija- je karakterizirana proširenim promjerom limfne žile što ih čini manje funkcionalnim zbog disfunkcije zalistaka
- Aplazija- vidljiv manjak limfnih žila i limfnih kolektora u zahvaćenom području
- Sekundarni limfedem – češći je od primarnog i uglavnom nastaje nakon:
- operacije karcinoma
- terapije zračenjem
- kirurških zahvata ( koronarni bypass, vađenje limfnih čvorova,..)
- trauma
- infekcija (bakterije, virusi, paraziti,…)
- kronične venske insuficijencije
Simptomi limfedema
Početak limfedma je karakteriziran subjektivnim osjećajem nelagode, punoće i težine zahvaćenog područja dok još nije vidljiv otok. Potom se javljaju otok, zategnutost, smanjen opseg pokreta, peckanje, bockanje, a u težim slučajevima dolazi do zadebljanja i otvrdnuća tkiva te pojave infekcije kože i potkožnog tkiva.
Metode dijagnoze limfedema
Prilikom sumnje na limfedem potrebno je napraviti nekoliko pretraga kako bi se potvrdila ili isključila dijagnoza limfedema. Osim pregleda bolesnika gdje se mjere obujmi ekstremiteta te se provodi i Stemmerov znak potrebno je napraviti i limfoscinitigrafiju koja je uz magnet limfe jedna od najvažnijih pretraga. Uz to se predlaže i Uzv, color dopler, Ct.
Liječenje
Limfedem je kronično stanje za koje ne postoji lijek već se samo provodi prevencija i terapija. Rezultati terapije ovise o stadiju limfedema stoga je bitno započeti sa ručnom limfnom drenažom već pri pojavi prvih simptoma. Najbolje rezultate pokazuje primjena kompletne dekongestivne terapije koja uključuje: ručnu limfnu drenažu, kompresivno bandažiranje, kineziterapiju, njegu kože te edukaciju.
Izvor članka: Lymphedemapeople
Članak napisale: Helena Jakoliš i Natalija Šurbek Režek
Slike: internet
S engleskog prevela: Alica Bjeli Duduković
2 komentara
Poštovana,puno Vam hvala na ovom lijepo objašnjenom članku. Imam 25 godina i već 7 godina imam problema sa limfom. S tim da sam to saznala prije 10 ak dana. Noge su mi ba tjestenaste,kkliko god vježbala promjenila prehranu ne pomaže. S tim da sam izgubila 40 ak kilograma u 4 godine . Obije noge su mi edematozne u cjelosti,dobila sam hulahopke preko hzzoa s tim da je doktorica napomenula da mi je napravila uslugu da bi ih uopce dobila. Nije mi daa nikakve limfne drenaže. Čula sam od puno ljudi da su im pomagale. Noge me užasno bole tim vise šta radim ko kuhar i po cijele dane sam na nogama. Imate li kakav savijet za mene,kako da si uopće olakšam? S poštovanjem Katarina
Poštovana, prvo treba odrediti uzrok vašeg problema sa limfnim sustavom. Da li su vam dijagnosticirali limfedem ili imate neku drugu dijagnozu ? Nažalost, oboljeli od limfedema u Hrvatskoj nemaju advekatnu zdravstvenu skrb i veliku većinu troškova moraju snositi sami. Jedina doživotna terpaija limfedema je fizikalna dekongestivna terapija u koju ubrajamo: ručne drenaže, kompresivno bandažiranje, kompresivne čarape, vježba i njega kože. Pozivam vas da se učlanite u grupu Limfedem i lipedem Hrvatska kako bismo vam mogli pomoći.