Jedna od popularnih izreka je “Ono si što jedeš”, ali ona nije u potpunosti točna jer nakon što stavimo hranu u usta puno se toga događa u našem probavnom sustavu. Točnija bi izreka bila “Ono si kako prerađuješ i apsorbiraš.” Studije su pokazale da jednostavna promjena u sastavu ili količini “dobrih” bakterija u probavnom sustavu uz nepromijenjeni unos hrane i kvalitetu može rezultirati povećanjem tjelesne težine. Efikasnost našeg probavnog sustava rezultira razinom energije i težine. Možete jesti isključivo organsku cjelovitu hranu, a opet nemati rezultate koji su proporcionalni s kvalitetom unosa jer vaš probavni sustav ne funkcionira optimalno.
Većina nas nije upoznata sa anatomskom i fiziološkom funkcijom probavnog sustava pa je u stanju podleći informacijama koje nas dovode u zabludu. Probava počinje u ustima gdje mehaničkim usitnjavanjem i djelovanjem enzima dolazi do razbijanja strukture hrane, ali glavnina probave odvija se u želucu gdje uz pomoć želučane kiseline koja aktivira enzime počinje razgradnja proteina. Osnova funkcija želuca je razgradnja proteina na iskoristive amonikoseline koje pokreću neurotransmitere koji opet reguliraju našu psihičku stabilnost i raspoloženje, ali često zaboravljamo da bez želučane kiseline nismo sposobni absorbirati vitamine i minerale . Osim toga želučana nam je kiselina potrebna kako bi uništila patogene koje konzumiramo s hranom te im onemogućila da nastave daljnji put u probavni sustav gdje mogu izazvati razne infekcije.
Vjerujem da je najvažnije objasniti kako želudac funkcionira, obzirom da govorimo o prvom većem organu u probavnom sustavu. Hrana, nakon što je sažvakana, prolazi kroz jednjak i gornji kružni mišić na ulazu u želudac (LES). Cilj probave je da se hrana relativno kratko zadrži u želucu, a njezino zadržavanje ovisi o koeficijentu kiselosti (ph) koji opet ovisi o tome koliko se kiseline nalazi u želucu. Optimalan ph želuca je između 1.5 – 3 , i u tom kislom ambijentu želudac može obavljati sve svoje funkcije kao što su razlaganje proteina na aminokiseline, apsorpcija vitaimina i minerala te eliminacija patogena iz hrane. Jedna od brojnih,jednako važnih, uloga želuca je sprečavanje rasta bakterija u crijevima koja se postiže održavanjem ph želuca ispod 3, gdje u toj atmosferi u roku 15 minuta nestaju sve bakterije te im je onemogućen nastavak putovanja dalje u crijeva. Kada se postigne optimalan ph u želucu, otpušta se donji kružnji mišić (LES) te se hrana ispušta dalje u crijeva gdje se nastavlja probavni proces. Ako optimalan ph nije postignut zbog nedovoljne količine želučane kiseline, događa se da hrana ostaje u želucu duže nego je to predviđeno – da hrana uđe u želudac, te se uz pomoć želučane kiseline i pepsina prerade proteini i donekle masti, ubiju patogeni, dijelom apsorbiraju vitamini i minerali, te hrana nastavi svoj put, ali ako se to ne dogodi,te hrana ostane u želucu duže – proteini trunu, a ugljikohidrati fermentiraju te potiču stvaranje bakterija i plinova. Nakon nekog vremena pod pritiskom plinova želudac je prisiljen popustiti jedan od kružnih mišića (najčešće gornji) i ako hrana nije postigla optimalan ph za prolazak dalje, dolazi do onoga što nam je poznato kao refluks kada se kiselina vraća u jednjak ili propust hrane bogate bakterijama dalje u crijeva, što uzrokuje dodatne probleme.
Želudac je potrebno shvatiti kao samo jednu, ali važnu kariku u probavnom lancu koja ako ne funkcionira nije moguće da funkcionira ni ostatak lanca. Zanemarivanje želuca – u rješavanju problema s crijevima ili radu na postizanju optimalnog zdravlja – predstavlja nepremostivu zapreku u ostvarivanju tih ciljeva. Često u oporavku probavnog sustava krećemo obrnutim putem, pa religiozno ispijamo veće doze probiotika dok u isto vrijeme imamo želudac čiji je rad sve, samo ne optimalan. U tom slučaju puno novca i vremena jednostavno bacamo, a željeni rezultati izostaju jer nam je fokus na posljedici a ne na uzroku problema.
Želudac je vjerojatno jedan od najzanemarivanijih organa u ljudskom tijelu na kojega se najčešće gleda kao na vreću kroz koju hrana samo prolazi na putu prema crijevima. Kod ozbiljnih zdravstvenih problema i kroničnih deficita vitamina i minerala, lako zanemarujemo ulogu želuca i važnost optimalne količine želučane kiseline. Toliko bi vremena i muke uštedjeli kada bi kod problema sa crijevima ili deficita nutrijenata prije svega ustanovili koliko dobru funkciju obavlja naš želudac.
Navike i situacije koje utječu na smanjenje želučane kiseline:
– prevelika konzumacija mesa, mliječnih proizvoda i prerađene hrane
– dugotrajni emocionalni stres
– gazirana pića
– konzumacija inhibitora proteinske pumpe (gastal, controloc)
– dehidracija
– proizvodnja želučane kiseline smanjuje se s godinama
Želudac je organ koji je zanemaren s fizičkog i emotivnog aspekta. Ako gledamo na naš organizam s holističkog aspekta na način na koji to rade doktori funkcionalne medicine tada se trebamo osvrnuti na emocije koje bitno utječu na naš želudac,koji nije zadužen isključivo za probavljanje hrane već i za probavljanje naših emocija i misli, zadržavajući ono što njeguje naš organizam, a odbacujući ono što mu ne donosi korist.
Prema tradicionalnoj kineskoj medicini ( i mnogim drugim prastarim medicinskim kulturama) želudac je povezan s elementom zemlje i njegova je uloga njegovati sve organe opskrbljujući ih s dovoljno snage da obavljaju svoj posao. Određeni dijelovi tijela također ukazuju na činjenicu da funkcija vašeg želuca nije optimalna. Loš zadah i krvarenje desni, smanjena mišićna masa te mišići koji se lako umaraju, potreba za slatkim, zabrinutost, nervoza i pretjerano razmišljanje pogotovo o negativnim aspektima života. Kronično ili pretjerano proživljavanje bilo kojih emocija (pogotovo onih koje vam ne koriste) može poremetiti funkciju želuca i probavnog sustava. Razlog tome je fizičke prirode zbog velike količine živčanih završetaka u probavnom sustavu.
Ako imate smanjenu funkciju želuca, preporuke su :
– opustite se. Smanjite brigu i pretjerano razmišljanje na najmanju moguću mjeru.
– jedite većinom mlaku i kuhanu hranu, jer vaš želudac trenutno nema snage uhvatiti se u koštac sa sirovom hranom i hladnom hranom (pogotovo povrćem i orašastim plodovima).
– večerajte najkasnije do 19 sati navečer dajući želucu dovoljno vremena za mirovanje tijekom noći, uz napomenu da bi večera trebala biti lagana, kako želudac ne bi opet pretjerano radio dok spavate.
http://www.natap.org/2009/HIV/
https://scdlifestyle.com/2012/
http://www.greekmedicine.net/
Autor članka: Jelena Vuletić
Izvor slika: Thealternativedaily, wholelifebalance
